Temisvar, Rumunija

Temišvar, Rumunija – gvozdena zavesa i iza nje

Temišvar – šta obavezno videti?

Gvozdena zavesa Temišvara…

Romania, flag

U našem slučaju, to je bila neupućenost, mogla bih možda reći i nezainteresovanost za grad koji se nalazi tako blizu Beograda da tek nakon jednodnevnog izleta se pitam zašto nam je trebalo toliko dugo vremena da uopšte i pomislimo da ga posetimo.

Temisvar, Trg Pobede

Trg Pobede

Temišvar me je opčinio svojom elegancijom, prefinjenošću, grandioznošću oronulih uspomena na habzburšku monarhiju. Prvenstveno možda zato što nisam očekivala grad takve arhitekture, parkova i zelenila. Očekujući socijalnu stambenu arhitekturu, betonske kutije i nehumanost življenja, naišla sam na neočekivano.

Vodjeni predrasudama i stereotipima, a bili smo gosti jednog grada čiji su gradjani ljubazni i predusretljivi, čije su ulice i trgovi otvoreni i evropski. Čuvaju uspomene na istoriju i prevrat začet baš ovde. Neočekivano je bilo i vreme za kraj oktobra meseca…

Temišvar je podsetnik kako jedna zemlja se pretvori u bedu i čemer, a u sebi nadje žišku da zapali vatru bunta. Revolucija je započeta 1989.godine. Danas mi liči na grad koji kao da još uvek nije svesno odlučio da li će propasti, da li će se nakrivljene zgrade oronulih fasada srušiti zato što su zanemarene i zaboravljene ili će vaskrsnuti nekim sjajem „moderne arhitekture“. Znaci navoda, zato što od modernog tu su megalomanski tržni centri, u nekom današnjem vremenu hramovi slobodnog vremena, fasade bez prozora, unutrašnjosti bez svetlosti i vazduha, projekti upravljanja potrošačkog mentaliteta koji bi trebalo da predstavljaju neki novi sjaj Temišvara. Ja ostajem zaljubljenik u njegove raskošne starovremešne dame radije. U njegove boje trgova i sivilo nekih starijih domova.

             Trg Slobode, Temisvar  Trg Slobode

 

Rimokatolicka katedrala, Temisvar

Trg Ujedinjenja

 

Jesen u Temišvaru me je očarala… Malo gde kao u Temišvaru šetajući strogim centrom grada imate osećaj da ste u jednom velikom parku. Puno gradskih parkova, ispred svake zgrade opet park, klupa. Jesen je donela trotoare prekrivene njenim bojama, meki prekrivač od lišća pod nogama, toliko mnogo prirode koja živi zajedno s modernim širokim bulevarima, da sad kad se pokušam prisetiti imam utisak kao da saobraćajne gužve i nema, nekako priroda zagluši buku automobila i čini vam se da šetate daleko negde u nekom spokoju. Uskim gradskim jezgrom, pešačkom zonom, dominira muzika vodjena skladnim potezom ruke dirigenta, koji kao da prati tok Begeja…

Jesen u Temisvaru    Jesen, Temisvar,1

Čuli ste sigurno ili pročitali već mnogo puta o trgovima Temišvara, zgradi Opere gde je započela revolucija koja se proširila na celu zemlju, koja je izmenila istoriju Rumunije tada vodjene idejama čoveka koji je prešao put od velike popularnosti do vođe nacije koja je živela u bedi, provodeći sate u dugim redovima i pokušaju da dodje do parčeta hleba. Nikolae Čaušesku je uporno odbijao da prizna realnost, slike koje je slao na državnu televiziju prikazivale su blagostanje i visok životni standard. Pri svom poslednjem pokušaju da održi govor, nikako nije uspevao da shvati da ga masa ne podržava i ne obožava. Huk pobune, koji je od Temišvara za par dana stigao do Bukurešta i cele Rumunije zatekao ga je nespremnog. Gubio je kontrolu nad okupljenom masom, gubeći time kontrolu nad sobom i svojom gospodjom. Završilo se bežanjem, hapšenjem, brzim sudjenjem i streljanjem bračnog para koji je licimerno zahtevao odricanja i žrtve ljudi zarad svog blagostanja. Nikolae je svoj kraj obeležio pevanjem dela „Internacionale“ i rečima da će istorija pokazati da je bio u pravu, a Elena je umesto slike nasmejane porodice poslala reči histerije i besa.

Opera, Temisvar

Nacionalna opera 

Istorija se čuva u Temišvaru. I to ona mnogo starija od ove koja se tiče bračnog para Čaušesku. Samo čuvanjem istorije može se negovati kultura. Temišvar, kulturni i obrazovni centar Rumunije ugostio nas je kao pravi domaćin, pružio ruku prijateljstva i mahnuo do sledećeg vidjanja. Vidimo se sigurno uskoro, ponovo.

Muzej Banata, Temisvar

 

Neophodno videti i probati… (ne)obavezno ovim redosledom… :

Rumunska Pravoslavna saborna crkva

Trg Pobede

        • Zgrada Nacionalne Opere 

        • Statua Vučice, Romul i Rem

Trg Slobode

        • Muzička i pozorišna akademija

        • Bista Decebala

Trg Ujedinjenja

        • Srpska Pravoslavna saborna crkva Sv.Đorđa

        • Rimokatolička crkva

        • Stub kuge

Bastion Marije Terezije

Centralni park

Muzej Banata

Botanička bašta

Cvetni sat

 


 

Stadion „DAN PĂLTINIȘANU”

Ni ovim putovanjem nismo zaobišli fudbalski hram. Stadion „DAN PĂLTINIȘANU”, Temišvar. Širokim bulevarom iz samog centra, preko Begeja, stiže se do ovog stadiona. Usput smo u dva-tri navrata pitali predusretljive prolaznike da li smo na pravom putu ka stadionu. Odgovor je uvek bio : “Da, samo pravo, ne možete ga promašiti“… I tako bi.

Ugledali smo reflektore i ubrzali korak sada kad smo već toliko blizu… Ulica kojom prilazimo stadionu omogućava pogled samo na nekoliko kapija u podnožju brda. Postojala je nada da ćemo moći da negde priđemo i vidimo unutrašnjost stadiona, ostala je samo želja. Sve kapije oko stadiona samo stepenicama uz brdo vode na tribine. Stadion je bukvalno u brdu. Dakle ne „na“, već „u“ brdu. Kao kada kuglu sladoleda na vrhu zahvatite kašikom i ostavite „rupu“. Baš tako je smešten i ovaj stadion.

Nismo uspeli da vidimo unutrašnjost stadiona i tribine, a po slikama koje smo nalazili na internetu, sigurni smo da smo propustili da  vidimo zanimljivo arhitekonsko rešenje, ljubičasta boja dominira, a belim stolicama preko cele jedne tribine je „ispisano“ TIMISOARA. Krug oko ovog fudbalskog hrama, par desetina fotografija i idemo dalje… Krećemo ka reci Begej…

 

 


      

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.