mostar-45

Mostar, Bosna i Hercegovina

Mostar, šta obavezno videti i probati?

Raspadoh se od emocija, od osećanja i sećanja, od radosti i tuge.

Šetam Mostarom i budim sećanja na pre, a upijam sadašnjost i nalazim prošlost u njoj. Valjda kao i bilo ko s dozom nostalgije kada je u pitanju onaj grad koji je bio za sve nas.

Pristupam Mostaru s pomalo obazrivosti. Nakon toliko mnogo godina sam ponovo u njemu. Poslednji put kad sam bila ostala je zabeležena samo jedna crno-bela slika na starom mostu. Ja, devojčurak od 3-4 godine u krilu i zagrljaju roditelja. Nasmejana onako dečiji. Ptičica.

I nikada posle nisam bila u Mostaru. Pa otkud onda taj osećaj kad se spomene Mostar da je on moj i naš?! Zato što je on to uvek bio. Ili mozda zato što je u srcima mojih roditelja, prvenstveno tate bio i ostao. Tata je pohadjao Vazduhoplovnu gimnaziju “Maršal Tito” u Mostaru. Svoj dečački san je pretvorio u stvarnost, svoja sanjanja u javu. Danas, kada više ne leti avionom već samo u snovima, kaže da sanja letenje ponovo i često. I priča s nostalgijom o tim mladalačkim danima, ponekim nestašlucima, vešto izbegavajući teme o možda nekim prvim ljubavima i dopadanjima. Radije govori o svojim drugarima, koji su kao i on došli u Mostar da uče školu, a stekli prijatelje svih nacionalnosti za ceo život. Rasuli su se po svetu i zemljama nekada jedne Jugoslavije, a ostali i dalje zajedno. I to je taj deo priče koji je deo Mostara koji znam.

mostar, gimnazija

Danas sam sama u njemu i zato obazriva. Možda malo više jer čujem na televiziji razne priče o tome šta je danas Mostar.

Kako su mene dočekali Mostar i Mostar(c)i?

Pokatkad s dobrodošlicom na engleskom, ponegde čak i nemačkom jeziku. Zastanem na trenutak uz osmeh, pa nisam sigurna kako odgovoriti. I uz jedno najjednostavnije hvala ili dobar dan, a sigurno me naglasak odaje, dobijem nazad srdačan osmeh i priču. Radoznalost odakle sam, da li sam prvi put tu, kako mi se dopada, jesam li videla sve što treba, jesam li popila pravu kafu i jela pravih slatkiša… I opet je taj Mostar moj i naš. Vida svoje i moje rane dobrodošlicom. I budi mi neku tugu kao da je on simbol svega onoga što nas je snašlo u dugim godinama rata i nerazumevanja. A sigurna sam da ih niko nikada poželeo nije. I ne znam otkud su sve te nesreće došle, ali znam da ima nade gde ima Ljudi. I znam da volim sve ljude na ovoj planeti koji mirom i dobrotom uzvraćaju. U tome vidim budućnost, pa uz osmeh dobrodošlice koji me dočekuje se prepuštam lutanju po Mostaru bez bojazni. Otkrivam ga i otkrivam da se ne bojim, naprotiv. Mostar je moj.

 

Šta (ne)obavezno videti i probati u Mostaru:

Ijekavica. Jer nekako mi je tako prirodnije kad govorim o ovim lijepim djelovima grada i svemu onome što je nekada bilo, a i sada je odlika grada.

mostar, 14

 

Stara čaršija – Kujundžiluk, stari bazar na lijevoj obali Neretve. Pravi duh Mostara, lokalne atmosfere. Kaldrma, na suncu usijana, proklizavam dok upijam ambijente malih prodavnica, bazara, bakrenih poslužavnika, fildžana i ibrika, boje i šare tkanih tepiha, arhitekturu koja prati navike svojih stanara.
A šta bi čaršija bez Neretve bila. Neretva, smaragdna, plava, zelena, bijela… Snažna. Hladna. Ledena. Ogleda se u njoj nebo plave boje…

 

mostar, 46

Stari most, sagradjen 1566. godine po zahtevu sultana Sulejmana Veličanstvenog. Legenda priča da je sultan izdao naredbu arhitekti tadašnjem, Hajrudinu, da se na mjestu drvenog mosta na lancima izgradi najljepši most koji je ikad postojao.

Postoji puno različitih legendi i priča, a meni se posebno dopala ona gdje je arhitekta Hajrudin u strahu da neće moći napraviti najljepši most nagovestio sultanu Sulejmanu da nije moguće napraviti most ljepši od onog u Istanbulu, a kao odgovor dobio insistiranje da to bude najljepši most, u protivnom će platiti svojim životom. Hajrudin je poživio dugo, dugo godina. Most sagrađen 1566. godine, a sve do danas svojim izgledom živi zajedno s Mostarom i okolinom.

Prelijepi simbol kakav ima malo koji grad. Simbol kome vrijeme nije moglo ništa, srušen je 1993. godine.

Stari Novi most – ponovo izgradjen 2004. godine

mostar, 17

Kriva ćuprija – mali jednolučni most, minijaturna verzija Starog mosta. Najstariji most, sagradjen 1558. godine.

Hamam muzej – hamam sagradjen u drugoj polovici XVI vijeka

Koski Mehmed Pašina džamija – izgradjena 1617. godine na stijenama Neretve

Muzej Hercegovine – istorija razvoja grada Mostara

Mostarski zvonik mira – Zvonik visok 107,2 m, vidikovac se nalazi na 75 metara ili 370 stepenika.

Muslibegovića kuća iz XVIII veka. Jedan od najljepših objekata na Balkanu kada su u pitanju gradski stambeni objekti. Sastoji se od dva dijela, ženske avlije – haremluk i muške avlije – selamluk.

Karadozbegova džamija – najmonumentalnije djelo islamske sakralne arhitekture, datira iz 16.-og vijeka
Bišćevića kuća, sagradjena 1635. godine.

mostar, 31

 

Zakrivila Neretva svoju putanju tu negde kod Bišćevića kuće. Nedaleko odatle prelazim na drugu obalu Neretve pješačkim mostom Bunur. Neretva dole huči, pjenuša i nosi nizvodno. Postoji nevidljiva granica podjele. Negdje u vazduhu je povremeno osjetite, kao kad prodjete kroz niti paučine… Nije ta podjela u ovim ljudima koji su najbolji predstavnici svoga grada, nije u fizičkoj granici vidljivoj i postojanoj, već u nečemu što je nekom drugom rukom i voljom pisano. Ne dam da mi otme ovaj osjećaj Mostara koji volim.

mostar,37

Gimnazija – na Španskom trgu, a u boji zrele narandže. Na njoj fini ukrasi orijentalne arhitekture. Nekad poznata kao gimnazija „Aleksa Šantić“ u čast najpoznatijeg mostarskog pjesnika ili odomaćeno Stara gimnazija.

„I opet mi duša sve o tebi sanja,
i kida se srce i za tobom gine,
a nevjera tvoja daleko se sklanja,
kao tavni oblak kad sa neba mine.“

 


Eminina bašta –
Emina, raskošna ljepotica, bujne kose, usana zrelih trešanja

Šejh Jujino turbe, izgradjeno 1831. godine. Grob Mustafe Ejubovića, najistaknutijeg mostarskog pisca na arapskom jeziku.

Kajtazova kuća – verovatno najstarija sačuvana kuća ovoga grada. Prelijepi primerak izvorne arhitekture, gradjena 1520. godine.

Katolička crkva , sagradjena 1866. godine. Uz nju se nalazi franjevački samostan.

Stara pravoslavna crkva, izgradjena 1833. godine. Vrijedna ikona Bogorodice se nalazi u crkvi.

Partizansko spomen groblje iz 1965. godine u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u.

Šadrvan, Hindin han ili bezbroj manjih lokala na kojima se uživa uz Begovu čorbu, dolme ili ćevapčiće, a sve to na kraju začini uz kafu i ratluk, kocku šećera… pregršt malih simbola nekih lijepih sećanja i još ljepših stvarnih ukusa…

Hotel Neretva – ne može biti za pod obavezno videti, al’ meni jeste. Pričali su mi njih dvoje kako su s jednog proleća svoje rane ljubavi boravili u Mostaru, u hotelu Neretva. Majka trudnica, dušu izvrnula na putu od tadašnjeg Titograda (danas Podgorice) do Mostara. Sela u restoran hotela, koji je tada bio i važio za jedan od elitnijih i poručila… Pasulj! Jeo joj se. Tog istog dana je u kasnu noć i trešnje poželela… A on joj donosio…

Ljubav

„O, da mi je nešto pa da budem reka,
pa da tečem ispred tvoje kuće male;
Pevajući tebi da razbijem vale
o pragove gde ti staje noga meka.

Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom,
da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
prigrlim te sebi u svoje klobuke,
i da tebe, draga, više ne dam nikom…“

Aleksa Šantić

Hvala Mostaru na lepom doživljaju i lijepo provedenom vremenu, na lepim sećanjima i lijepim novim uspomenama…

“Živa je i Emina, i pjesnik, a i Mostar”

jedna je od poruka sa otvaranja “Šantićevih večeri poezije” u Mostaru

 

Kad ste u Mostaru, obavezno napravite izlet u Blagaj:

Blagaj, vrelo Bune  Blagaj, vrelo Bune

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.