tunis, sahara

Sahara, Tunis – kružna tura 1000km, obavezan izlet

Sahara, Tunis – šta obavezno videti?

Tunisia, flag

Gazelastim skokom smo se našli u jednoj od najlepših oaza sveta ako mene pitate! (Ako me ne pitate, onda znajte da let od Beograda do Tunisa traje oko tri sata, da aerodromska procedura izdavanja vize i neophodne dokumentacije traje neko kraće vreme i da verovatno onog momenta kad udjete u vozilo koje će vas odvesti do vaše odabrane destinacije i hotela nećete misliti da ste u oazi, ali i da ćete brzo biti razuvereni).

Naš izbor je „pao“ na Tunis budući da smo se uklapali u vremenske okvire u kojima smo uopšte u mogućnosti da uzmemo odmore na poslovima od kojih smo želeli da bar na kratko pobegnemo negde gde će nam malo ugadjati u hotelu. Ne, ne želim apartman da pripremam doručak, ručak, večeru, da nakon svih tih obroka perem(o) suđe umesto da uživamo u zalascima sunca uz more. I da, ja bih da hotel ima bazen jer eto svi pričaju da u Tunisu neretko ne može da se pliva od meduza, pa za svaki slučaj! Odmah da vam kažem da u bazen bukvalno nismo ni privirili. More savršeno čisto i toplo, bio bi pravi greh zameniti ga bazenom. 

Vodjeni ponudama agencija u okviru našeg planiranog budžeta odlučismo da nam je destinacija Sus. I inače se vodimo time da za pristojnu cenu dobijemo pristojnu akomodaciju. Nismo nešto previše zahtevni čini mi se, čista soba i uredno kupatilo su bezmalo sve šta očekujemo u bilo kojoj varijanti. Do sad nismo nikad bili neprijatno iznenađeni, čak naprotiv, uglavnom se svodilo i na bolje nego što smo očekivali. Zarad uživancije, ne žalite doplatu za sobu s pogledom na more, mi nismo. Višestruko se isplati! 

Smeštaj nam je uobičajeno uvek tu samo da prespavamo brzinski, osvežimo se i nastavimo dalje potragu grada. Uvek, sem ovog puta u Tunis, tu smo kao što rekoh želeli zaista uživanciju kakvu mogu pružiti dobra usluga i dobar hotel. Tražeći tako nešto Hammamet bi verovatno bio očekivanija opcija, čak i nisam sigurna zašto ga nismo odabrali… Možda zato što se realizacija opet svela na poslednji momenat pa je bilo daj šta daš da makar liči na ono što bi smo želeli. Odmor od svega, beskrajno lenčarenje kraj mora i bazena, ne pomeriti se dalje od plaža-soba-soba-plaža… samo pružiš ruku i tu sa strane su beskrajni nizovi urmi na bakarnom poslužavniku… Avaj, sve to je važilo do momenta sletanja na tlo Tunisa izgleda. Jer onog momenta kad smo ušli u kombi kojim su nas prevozili do hotela i kad smo čuli informacije o izletu u Saharu sve je palo u vodu.

Dakle, koliko prvi dan sutra ujutru se kreće u kružnu turu po Sahari! 1.000 km krug! Odmaranje, brčkanje, urme, šta sve moj dragi nije upotrebio kao glas razuma! Bela put, UV indeks, nepripremljena koža za pustinjsku klimu i temperaturu od oko 50-ak stepeni? Sve je to zvučalo vrlo razumno, ali treptaj oka, pogled skinut iz crtaća Maze i Lunje i pade odluka da to ne možemo propustiti. Tako da, naš praktično prvi susret s Tunisom je budjenje u ranu zoru i idemonaput. 

Kružna tura dakle je putovanje od blizu 1000 km. Deluje skoro nenormalno odlučiti se na tu varijantu, pogotovu ukoliko planirate odmor zvani lenčarenje. Priznaćete da truckanje u kombiju na jednoj strani i hedonizam čarobnog mora i vrhunskih hotela na drugoj strani nikako nisu u libeli.  50 stepeni celzijusa (ne znam da li se i kod njih meri u hladu kao kod nas ili ne. Ne znam ni gde bi taj hlad mogli naći, a i ako ga nadju što bi vas bilo briga koliko je u hladu kad hlada nema ni za lek!) ne deluje primamljivo ukoliko vas na drugoj strani mami hladna limunada, čaj ili čarobno crveno parče lubenice…Ići ili ne ići…? Odmah na početku! IZLET U SAHARU JE OBAVEZAN!

Opremite se laganom pamučnom garderobom, dugih rukava. Obavezan deo ručnog prtljaga neka vam budu marame, šeširi, flašice vode, sve ono s čime možete napraviti bilo koju varijantu snimka ponesite i krenite u avanturu. Naša je obuhvatala obilazak nekoliko značajnih tačaka, noćenje u hotelu u pustinji i povratak po istom sistemu stajanja na nekim značajnijim mestima.  Budući da ste u stvari vezani za agencijsku ponudu šta ćete videti, nekakav vodič i ne može biti od značaja. Bitno je da turu ne propustite i verujte da ćete imati uspomene za ceo život!

Nekom vremenu pre našeg putovanja Tunisu su prethodili ne tako lepi događaji koji su u velikoj meri upropastili turističku sezonu. To jest, dok se još koliko godinu dana ranije od našeg boravka nije moglo proći od kolone turista, zastoja autobusa, kombija i džipova koji ih prevoze sada je to sve bilo negde daleko. Nas nisu pratile ni gužve ni zastoji, samo beskrajna prostranstva i mir.

Na 100-tom kilometru: Kairouan القيروان   

Sunce žari svom snagom, a tek je rano jutro. Kao grad senki, koje se šunjaju oko vas, krišom posmatraju, nestaju časkom i opet se vraćaju… Smenjuju se žamor ulice i pusti kameni lavirinti, pričaju priče iz milion miliona noći dalekih…Nežan i nasmejan grad, raskošan u svojoj jednostavnosti svodova i lukova,  stubova kao čuvara straže tame koju kriju…

Ljudi nasmejani, navikli na kolone turista, predusretljivi – pozitivni. Šire neku lepu energiju, kupuju me srdačnošću i osmesima, a ja kupujem razglednice, suvenire kamile, ručno radjeni nakit, marame…

125-i kilometar: Chebika 

Ponosni čuvar ove oaze je gazela, visoko podigla glavu i kao za skok spremna, a okamenjena… Buja život svom snagom, u sred ničega izraslo zelenilo se ponosno vijori na povetarcu. Vruće je, vruće do vriska, ne pomaže ništa, vlaga je svud okolo, treperi kao da će u obliku pljuska svakog časa se stuštiti na vas. Taman kad pomislite da ne možete više, da ćete ostati zarobljeni u oazi lepote jer nemate snage više, dok palme oduzimaju dah, ono malo kiseonika što ste zadržali da biste disali nestaje, a nova nada u život se pojavi – vodopad. Niotkud. Tek tako odjednom ste ispod njega. Bez razmišljanja se bacam pod vodopad… vredi svakog rizika rashlađenje koje doživljavate, fotografija da ne zaboravite i ponovo svaki put taj doživljaj doživite…

    

 

400-i kilometar Tozeur – STAR WARS

Verovatno većini onih koji krenu na ovaj izlet najzanimljivija usputna stanica! Vrlo lako je upustiti se u maštanje i zamišljanje „stvarnih“ Ratova zvezda. Delovi scenografije koji su vam sigurno poznati i koji vas neminovno uvlače u sam scenario.

Još ako vas je i sunce udarilo po glavi, a trenutno ste ostali bez vode kao ja, budite sigurni da će vam se iza svakog ćoška učiniti po neki Dart Vejder da iskače. A možda ovo Džordž Lukas prodaje vodu u sred svemirske postaje? Ne pitam šta košta! Ionako sve liči na neku udaljenu galaksiju. Napuštenu.

 

500-ti kilometar Douz

Najveća pustinjska oaza. Noć u oazi. Premda bih ja pristala i na neudobnost ili jednostavnost beduinskog šatora i spavanja na peščanom tlu, ne žalim se za ovu savršenu varijantu hotela u delu pustinje.

Nakon pređenih 500 km prija čista soba, kupanje u bazenu u smiraj dana, lubenice slatke ko med. Reklo bi se ništa neobično, hotel k`o hotel, pamtim tek interesantnu igru keramičkih pločica svuda u krug, tako tipično za Tunis. Ujutru se budim čekajući nove doživljaje i odjednom taj tako običan hotel govori kako je nemoguće u sred pustinje biti običan. Obično jutarnje umivanje i pranje zuba pretvara se u smeh i čuđenje. Topla voda, hladna voda, svejedno je, iz slavine teče samo vrela voda, skoro da je nemoguće umiti se. Ponovo se smejem i prisećam jučerašnjeg trčanja po vrelom pesku, sprženih stopala i na kraju sedanja u pesak od nemogućnosti da hodam po istom… Vrelina na svakom koraku…

 

Chot el Jerid شط الجريد    

Horizont se beli, nepregledni pust predeo ispucale zemlje tek gde gde posut nečim što u prvi mah deluje kao snežni prekrivač… Najveće slano jezero, u blizini granice s Alžirom, još jedna nestvarna igra prirode… 

Mog’ mora nema i ne znam šta da radim…

Mog’ mora nema, al’ ja živim u nadi, da možda ipak negde sretnemo se još… 

Đorđe Balašević, nama (idemonaput.rs) omiljeni mornar

Tu je čamac, tu je pesak, nešto malo vode, al mora nema… Kao svaki pravi turista, redovno nasedam i kupujem ono što lokalni trgovci prodaju na važnim mestima okupljanja turista, za verovatno duplo veće iznose nego tek koji kilometar dalje! Na ovom slanom jezeru sam se upecala na urme. Ne sećam se više koliko su koštale, znam da je pakovanje potrajalo dosta dugo budući da je bilo ogromno, ali i par godina kasnije tvrdim da je takve urme nemoguće naći kupiti bilo gde osim baš tu! To nisu urme, to su vrh urme! Opraštam samoj sebi svu naivnost i lakomislenost turiste željnog nečeg autentičnog i meni novog!

Pesak, pesak, pesak…

 

 

Jahanje kamila kao obavezni deo tradicionalne posete Sahare. Odvedu vas laganim hodom dublje u pustinju, pesak, dine. Beduinska odeća obavezna. Tu obavezno sačeka i performans nalik nekoj od priča u kojima je glavni lik Ali Baba. Najvažnije je da vas kamila ne zbaci u momentu ustajanja, sve ostalo je priča u kojoj uživate na jedan neobičan način. 

 

 

621 kilometar: Matmata  

Ako napolju prži beži pod zemlju… Naselja pod zemljom, neprevaziđena varijanta klimatizovanja prostora i zaštite od napada neprijatelja. Skromnost na svakom koraku. U ovakvim  uslovima shvatite koliko su u stvari samo bazne stvari bitne. Kako pobediti surovost prirode i istovremeno je iskoristiti da dobijete nešto što je u ovakvim uslovima ravno luksuzu. Matmata nas je okrepila i tradicionalnim berberskim jelom – Kus kus. Mešavina aroma i boja koja se sve češće viđa i na svetskim trpezama. Stanovnici kao i u nekim prethodnim mestima, ljubazni, srdačni, navikli na turiste puštaju nas da udjemo i u njihove kuće i bolje upoznamo način života.

 

670-i kilometar: Gabes 

Vraćamo se morskoj obali. Pomislio bi čovek, sad se lakše diše, ali ubrzani razvoj ove regije doveo je i do povećanog zagađenja. Ubrzano se traže rešenja za saniranje zagađenja i vraćanje prirode. Gabes, samo kratko, usputna stanica na putu ka dalje. Idemo na put.

 

899-i kilometar El Jem قصر الجمّ 

 

U El Jem-u nas nalik pravoj filmskoj poslastici čeka gladijatorska arena, najbolje očuvani svetski amfiteatar (mada se izraz koloseum odomaćio), a po veličini odmah iza onog u Rimu i Veroni, treći. Od 1979.godine se nalazi na listi Svetske baštine Unesco. Monumentalnost i grandioznost ovih objekata vam automatski dodeljuje glavnu ulogu u nekom od čuvenih istorijskih filmskih spektakla. Ako su Ratovi zvezda i Engleski pacijent snimani na sada napuštenim lokacijama u pustinji, onda je ovde sigurno Rasel Krou bio gladijator! 

The End

 

970-i kilometar, povratak u Sus

Sus detaljnije u  novom putopisu!

 


 

Prijavite se na našu mailing listu: 

Like our FB page: 

Follow on Instagram:

Pin 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.