pecuj, grad, pet, tornjeva

Pečuj, Mađarska – grad pet dimnjaka

Pečuj, šta obavezno videti i probati?

Da ste me pre neki dan pitali šta pomislim kad je u pitanju Mađarska rekla bih vam “Naravno, lepa Budimpešta, njeni mostovi, Trg heroja, ali i vina, gulaš, paprika, List…

Danas bih vam sa oduševljenjem pričala o još jednom gradu, koji me nenadano oduševio svojom lepotom, širokim trgovima, zelenilom, količinom pešačkih zona, parkova i muzeja koju se ne mogu nabrojati, svaki jedan od drugog sve zanimljiviji…
Pečuj…

Koliko i kako samo ne volim vožnju autobusom, kad biste znali… Uostalom, možete i saznati na linku Putovanje autobusom Svaki put iznova sedam u autobus spremna da ću ovaj put izdržati, već nakon nekih 200 tinjak kilometara krećem da se nervozim, vrpoljim, bogoradam kud sam uopšte i krenula, treba se i vratiti…
Zaboravljam sve onog trena kad izadjem iz tog istog prevoznog sredstva…

Dakle, nervozim se već, prešli smo granicu, a tog Pečuja još uvek ni na vidiku. Zahvaljujući tome što sam u poslednjem trenutku se odlučila za ovo putovanje kao “nagradu” sam dobila mesto u šaragama. Poskakujem kao da nas voze seoskim šorom, a ne regionalnim putem koji i nije toliko loš.

Stižem u Pečuj , osećam se kao da trčim pokušavajući da uteknem autobusu, kao da se neću morati koliko večeras u njega vratiti. Beži od mene autobuse 😊

Grad mi se dopada već na prvi pogled , sunčan dan prvih dana proleća. Trčim i zatrčavam se da što više obidjem na jednodnevnom izletu u Pečuj. Stižem da vidim dosta toga, ali moram se vratiti ponovo i na duže.

Sanjam da igram se sa suncem svako jutro. Da kako sunce menja svoj položaj menjaju se boje dana. Vidiš li kako sunce ostavlja trag? Smejem se suncu i sa suncem. Život je lep kad probudim se u svetlost zore.

Zolnay Vilmos je inspirisan kineskim porcelanom tragao za novim materijalima i eksperimentisao sa glazurama. Premaz eosin je zaslužan za to što je ova keramika poznata širom sveta, a Pečuj postao nadaleko poznat po njoj. Eosin je u prevodu s grčkog “svetlost zore” i zaista se svaki komad izradjen od ove keramike igra sa suncem, menjajući svoje boje u zavisnosti od položaja sunca. Legenda priča da će se tajna premaza otkriti jednog jutra kad sunčeva svetlost padne na grob porodice Žolnai pod takvim uglom da će se prikazati ispisana tajna. Za sad je još uvek tajna.

Žolnai keramika se često koristi za dekorisanje zgrada.
Najpoznatija fontana u Pečuju dekorisana je ovom keramikom, ali i hotel Moskva u Beogradu, a da možda i niste znali? Četiri metra visoka fontana na dve strane ima grbove grada, a na druge dve amblem fabrike Žolnai. Kroz četiri volovske glave teče pitka voda…ne i sad kad sam bila.

Žolnai kulturni centar, na samo dvadesetak minuta laganog hoda od samog centra Pečuja je prava mala bajka za sve od sedam do sto sedam, možda i koju godinu manje ili više.

Šta (ne) obavezno videti i probati u Pečuju?

“Mašta slika sve većim nego što je to u stvarnosti bilo…”

Pečuj, grad pet dimnjaka

Széchenyi tér – Sečenji , glavni gradski trg

Za većinu Madjara Ištvan Sečenji je „najveći Madjar“. Bio je grof, političar i pisac. Svoje grofovsko bogatstvo je uložio u izgradnju velikog broja kulturno-istorijskih zdanja, a i najpoznatijeg od svih mostova, Lančanog mosta u Budimpešti. Bio je jedan od vodja madjarske reforme 1825-1848.godine. Osnivač Madjarske akademije nauka, čovek sa vizijom Budimpešte kao privrednog i kulturnog centra zemlje.

Kažeš: ne poznajem te; – ni u čemu nismo istomišljenici – ali ovom priznanju iz svog najdubljeg uverenja moram dodati: Ni ti sebe ne poznaješ, možda čak i manje nego ja tebe!” I.S.

Kasim Pašina džamija

Na najvišoj tački Sečenji trga stoji Kasim Pašina dzamija, danas rimokatolička crkva koja čuva odlike turske arhitekture. Gradska sretenjska crkva Blažene Device Marije. Unutar nje se mogu naći znaci osmanlijske arhitekture i ukrasi, kao i natpisi iz kurana. Crkva koja s početka nije bila predvidjena za liturgije već za klanjanje.Simbol polumeseca zajedno s krstom na njenoj kupoli. Razmišljam o Aja Sofiji u Istanbulu. Džamiji koja s početka nije bila predvidjena za klanjanje…

Spomenik Svetog trojstva – Stub kuge

Podseća na vreme kada je smrt harala . Podignuti u mnogim gradovima u znak zahvalnosti što je kuga zaustavljena. Pitam se kada će ova današnja biti…

Crkva Milosrdne braće
Crkva koja to nije, stanovnici Pečuja smatraju je najhumanijim objektom. U 18. veku jedan bogataš iz grada je okupio više dobrostojećih gradjanina koji bi dali prilog da se ova zgrada podigne, a kako bi služila svima onima koji nemaju osnovne uslove za život.

Gradska kuća – Barokni motivi krase ovo zdanje, jedna od najlepših zgrada trga i Pečuja.

Spomenik Janjoša Hunjadija

Sedim na kamenim stepenicama toplim od ranog prolećnog sunca. Tu s leve strane Janjoš Hunjadi ozbiljan na svom konju, a čini mi se kao da bi svakog trena mogao namignuti i osmehnuti mi se kad vidi kako uživam. Uživam u pogledu na trg, na zdanja koja me okružuju, uživam u mirisu tek procvetalih lala…miru. Život je lep.

Zgrada Biskupije
Na balkonu zgrade se naslonio List, posmatra trg i katedralu. Odjekuju zvuci Estergomske mise, komponovane u čast biskupa, Listovog dobrog prijatelja. Bronzana skulptura napravljena je u čast stogodišnjice Listove posete Pečuju.

Sinagoga u Pečuju, na trgu Lajoša Košuta, okružena lalama koje se njišu na ranom prolećnom povetarcu. Izgradjena je u romantičarskom stilu 1869. godine . 1944.godine oko 2700 Jevreja je deportovano u nacističke logore. Danas ih živi samo blizu 150 u ovom gradu.

Bazilika Svetog Petra i Pavla

Katedrala, neoromanična bazilika s četiri tornja visoka čak 60 metara, bazilika čiji temelji datiraju čak iz 11. veka, a gradnja je završena tek 1881.godine. Slobodno se može nazvati simbolom madjarske istorije. Impozantna i lepa spolja, u svojoj unutrašnjosti čuva najstarije delove gradjevine, povišeni središnji oltar i četiri kapele, kao i freske čuvenih slikara 19.veka, svakako najčuvenijeg Bertalana Székelyja.

Muzej porcelana Žolnai

Pečuj je grad muzeja, ne znam koliko bi samo dana provedenih u njemu bilo dovoljno videti bar mali deo njih. Šetamo ulicom muzeja, u ulici Kaptalan nalazi ih se više od deset. Muzej porcelana je nekada bio dom porodice Žolnai, a danas čuva komade nameštaja i njihovih ličnih stvari.

Žolnai kvart
Deo grada do koga se dolazi Kiraly ulicom laganom dvadesetominutnom šetnjom od samog centra. Kulturna četvrt izgradjena je na prostoru fabrike porcelana i lepo je mesto za šetnju i upoznavanje početaka izrade žolnai keramike.

Šetnja Kiraly ulicom u središtu starog grada osim pogleda na lepu fasadu pozorišta nudi pregršt restorana, barova, galerija, suvenirnica, raznolikost arhitekture krasi zgrade. Verovatno najznačajnija i najzanimljivija zgrada pored pozorišta, hotel Palatinus izgradjen u secesijskom stilu, ugostio velikane kao što su Jose Carreras i Placido Domingo, a svoj koncert je davne 1923.godine ovde održao Bela Bartok. Glavna dvorana hotela nosi njegovo ime.

Ulica je čak 21 put promenila ime. Ovom ulicom nekada davno je prolazio tramvaj.

Narodno pozorište Pečuja

Otvoreno 1895. godine, zaslužno da Pečuj slovi kao jedno od središta pozorišne kulture u Madjarskoj. Ima modernu rotirajuću pozornicu, kao i četvorodelnu jamu za orkestar u dubini zemlje koja značajno utiče na umetnički dojam predstava. Kreativnost Žolnai keramike ponovo, kip na kupoli krasi pozorište.

Ulica Janus Panonius
Običaj kačenja katanaca vodi poreklo upravo iz Pečuja. Legenda priča da su prvi katanci mladih zaljubljenih parova zakačeni ovde, dan danas nove ljubavi zaključavaju katancima istu širom sveta, ne bi li ljubav sačuvali za večnost. Važno je samo sakriti ključ…

Jedna druga legenda priča da su vojnici pre polaska u rat ostavljali katance od svojih kaseta. A treća kaže da su neke od dama Pečuja svoje katance ostavljale ljubavnicima jer su im muževi dugo u ratu bili i nikako kući dolazili. Pa sad birajte, da li u ljubav vere imate ili ne…

Savršene rukavice mogu biti kreirane samo ručnom izradom
Radionica za izradu rukavica Hamerli nastala još davne 1861.godine proslavila je ne samo rukavice nego i ceo Pečuj. Njihove rukavice su svojim kvalitetom i raznovrsnim dizajnom postale stvar prestiža.

Langoš
Zasladite se ovom mekanom pogačom, kod nas znanom i kao madjarske mekike. Naziv langoš potiče od madjarske reči láng , koja znači plamen. Pogača ispržena na plamenu .

Pečujsko pivo, probali smo neko tamnije, opija pa uz pravi letnji pljusak koji nas je zahvatio eto s početka proleća smejasmo se razdragano i nastavismo obilazak grada.

A da li ste znali da je paprika postala simbolom Mađarske nakon što su je Turci doneli na ove prostore? Isprva su je plemići sadili kao ukrasnu biljku u vrtovima dvoraca, prezirući sva jela u kojima se ona koristila kao nedostojna plemstva. A onda je nastao čuveni madjarski gulaš i štošta se promenilo…

Pečuj iznenadjuje svojim pešačkim zonama, muzejima, parkovima, trgovima, ali pre svega zato što odaje utisak čistog grada o kom se vodi računa, grada koji je ljubazan i pruža dobrodošlicu svima. 2010,godine proglašen je evropskom kulturnom prestonicom, tada je kompletno renoviran, naročita pažnja je posvećena starom gradskom jezgru, a evo i dvanaest godina kasnije zaslužuje naziv evropske kulturne prestonice.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.