Od Banja Luke do Skopja – jedno popodne i jedna noć…i evo nas u glavnom gradu Makedonije, te nekadašnje najjužnije jugoslovenske republike, a sada zemlje kojoj je i ime „sumnjivo“… Prvi susret sa Skopljem, nama onako neispavanim i bunovnim, bio je neka vrsta šoka: bili smo zapljusnuti ogromnom količinom monumentalnih spomenika, patetike koja je za neke pretenciozni kič, a za druge pak pokušaj vrijedan poštovanja da se ovoj državi na vjetrometini brojnih uticaja i pretenzija da (stvori?) autentičan identitet, “korijeni“ – i to ni manje ni više nego isključivo oni antičke Makedonije Filipa i sina mu Aleksandra! Propeti konji i antički junaci sa zavitlanim mačevima, Aleksandar ovako ili onako, trijumfalni luk, fontane, mostovi, rezidencijalne zgrade u antičkom stilu, reljefi sa prizorima istorijskih događaja, preko 20 bronzanih skulptura na mostu …zaista, tolika količina patosa na nevelikom centralnom prostoru nam je djelovala šokantno, pretenciozno, prenapadno! O ukusima se, kažu, ne raspravlja, ali – ipak previše, blago rečeno!
Stari i novi dio Skoplja povezuje most preko Vardara – nekada u bivšoj nam SFRJ učilo se da je to Dušanov most, prema predanju izgrađen još u 6. vijeku za vrijeme imperatora Justinijana, a naziv Dušanov je ponio zato jer je dograđen pred krunisanje njegovo… Lokalni vodič je nama, pak, rekao da je most iz osmanskog perioda, iz 15. vijeka…i sada ga zovu (samo) Kameni most (Dušan se ne pominje). Nesporno je da se u mnoštvu novokomponovane antike ova građevina izdvaja svojom autentičnom ljepotom. Podsjetio nas je na višegradsku „na Drini ćupriju“.
Nad gradom se uzdiže tvrđava Kale, iz 6. Vijeka, kasnije dograđivana, a u njoj je krunisan i car Dušan.
Ipak, autentični šarm Skopja promašli smo u njegovoj Staroj čaršiji za koju kažu da je, poslije istanbulske, najveća balkanska čaršija. Smještena je između Dušanovog mosta i skopske tvrđave Kale, a nastanak joj je u 12. vijeku. Podsjetila nas je na dobro nam znanu sarajevsku Baš-čaršiju, a oni koji bolje poznaju nasljeđe Orijenta rekli bi da je to tipični dio grada sa bezbroj dućana, sa kaldrmom po čijem sjajnom, od hoda izlizanom kamenju već vijekovima odzvanjaju ljudski koraci… Po uskim ulicama i iz radnji dopire makedonski i albanski jezik… i mi tog kasnoaprilskog dana nismo osjetili nikakav nesklad u tom sazvučju, naprotiv. Zlatare, pekare, buregdžinice, pečenjarnice – sve to sa neopisivim balkanskim šarmom, koloritom boja, batom koraka i prizvukom prošlosti koja kroz ovu tradiciju i dalje živi…
by Boda&Rada&Slađa
