Idemo na put u Iran, vodi nas Marina s puno ljubavi prema ovoj zemlji… prijatelji pišu…
Welcome to Iran
Credits @marinas_marinasss ( Instagram )
Prva rečenica lokalnih ljudi uvijek je bila “Welcome to Iran”. Pristupali su mi baš svaki dan. Ne mogu uopće odrediti broj koliko su mi puta ljudi u Iranu ponudili pomoć – i nikada, baš – nikada ne očekuju išta zauzvrat. Djeca, odrasli, parovi, žene, … su me pristojno tražili slikanje za “Selfie” i bili su radi moga pristanka istinski potpuno sretni. Lokalni ljudi su BR.1. što mi nedostaje toliko iz Irana, a bonus susreta s njima je toliko nevjerovatno okruženje – kako drevno tako i suvremeno te uživanje u jednoj od najšarenijih i najmirisnijih kuhinja svijeta.
ISFAHAN. ESFAHAN.
U Iran sam stigla preko Istanbula s Turkish Airlinesom u studenom 2016. Sletila sam u međunarodnu zračnu luku Isfahan Shahid Beheshti, malo prije izlaska sunca. Boravila sam u hotelu Abbasi, najstarijem hotelu na svijetu, koji je definitivno apsolutni dragulj Safavidske arhitekture, pliva u raskoši i bogatstvu orijenta. Osjećala sam se tako maženo-paženo tijekom moga posjeta Isfahanu, bila okružena preuređenim tradicionalnim karavansarijama, terasama starim 300 godina i bila uronjena u ljepotu jednog od najljepšeg hotelskog unutarnjeg dvorišta na cijelom svijetu. Moje omiljeno mjesto u gradu bio je trg Naqsh-e Jahan, sagrađen u 16. stoljeću, koji je kao i brojne lokacije u Iranu pod zaštitom UNESCO-a, i prostire se na 89.600 četvornih metara. Trg je okružen zgradama iz doba Safavida. Jako mi se svidjela Shah Mosque, smještna na južnoj strani trga, a na zapadnoj strani – Ali Qapu Palace. Lijepa Sheikh Lotf Allah Mosque nalazi se na istočnoj strani trga, a sa sjeverne strane kroz vrata Keisaria se ulazi u Isfahan Grand Bazaar. Trg Naqsh-e Jahan je veličanstven, beskrajan i nisam mogla odoljeti da ga ne posjetim svaki dan samo kako bih promatrala lokalne ljude. Iranci tradicionalno vole piknik na travi i znaju uživati u prekrasnom krajoliku. Iako je bilo prohladno, još sam uvijek mogla vidjeti čaj, Tupperware pun hrane, kolače, slatkiše, sve posloženo na perzijskom tepihu i uvijek popraćeno pozivom da se pridružim gozbi.
YAZD.
Izgubila sam se unutar zidina starog grada Yazda, smještenog u oazi u kojoj se sastaju pustinja Dasht-e Kavir i pustinja Dasht-e Lut. Zidovi od blatne opeke uzdizali su se visoko iznad mene s obje strane. Lebdeći iznad starog grada Masjed-e Jameh Mosque, sa svojim pitoresknim mozaičkim pločicama, mi se jako svidjela. Ova džamija, sagrađena u 12. stoljeću, radi jednih od najviših minareta u Iranu i divnih plavih pločica, služila je kao svjetionik ljudima u pustinji da pronađu svoj put kući. Odmah iza ugla kompleksa Amir Chakhmaq, probala sam najbolji jigar za ručak, božanstvenu janjeću jetru s roštilja, mirisni BBQ dim povlačio me sve bliže i bliže. Jigar je bio tradicionalno nježan, vlažan i savršeno srednje pečen. Grad se spremao za najveće slavlje unutar godine. Svidio mi se i bazen sa fontanom napunjenom crvenom vodom, ispred samoga kompleksa, kako bi se obilježila Ashura, dan tuge radi ubojstva Husseina Ibn Abi Taliba, Muhamedovog unuka, ubijenog u bitci kod Karbale.
VRATA SVIH NARODA. VRATA XERXESA. PERZEPOLIS.
Plakala sam. Puno. Sretne suze. Ali osjećala sam spokoj. Ovo je mjesto bilo potpuno veličanstveno. Jutarnja izmaglica se polako spuštala. Nisam mogla vjerovati da stojim na tlu samoga Perzepolisa. Oduvijek sam sanjala da ću ga posjetiti. I bila sam ovdje, stajala čvrsto na tlu. Moj um nije mogao shvatiti veličinu lokacije. Vidjeti fotografije drugih ljudi nešto je potpuno zaboravno, ali biti ovdje i imati vlastiti trenutak u vremenu nešto je neobjašnjivo monumentalno. Provela sam sate upijajući svaki kamen u svoje najdraže uspomene. Vjeruje se da je Aleksandar Veliki spalio cijeli Perzepolis u znak osvete radi spaljivanja Akropole od strane perzijskog kralja Xerxesa Velikog. No govore da je požalio radi svojih postupaka već sljedećeg jutra i taj mu je gorki osjećaj ostao tijekom njegovog kratkog života. Na nekim mjestima se još uvijek vide tragovi vatre.
SHIRAZ.
Nasir al-Mulk Mosque u Shirazu izvana krije šarenilo, kojim je ispunjena iznutra. Treba doći rano ujutro oko 8 sati, jer tada džamija uistinu postaje živopisan i sjajan Sunčev kaleidoskop. I većina dana je sunčana. Svidjeli su mi se Orsi prozori, koji su stvorili živopisan duhovni osjećaj strahopoštovanja čim sam ušla u džamiju. Došla sam rano ujutro, ali taj dan nije bilo Sunca na Nebu.
Sunčeve zrake nisu prodirale kroz dugu prozora i nisu me oduševile stvarajući razigrane šarene oblike na eksplozivno lijepim stupovima, na mekim toplim tepisima i na meni. Ali osjećala sam i zamišljala kako mekano Svjetlo prodire kroz njih. Pročitala sam da se spominje u Kuranu: ″ Allah je svjetlost neba i zemlje″. Posjet ovoj džamiji nije samo radi savršene fotografije, već se u potpunosti može diviti arhitekturi i potpunom miru. Definitivno bez riječi. Neka mjesta zauvijek ostaju u našim sjećanjima zbog samoga savršenstva.
Iran je ogromna zemlja, pa su mnoga prekrasna mjesta ostala neviđena. Definitivno ću se morati vratiti ponovno, jer je Iran jedna od zemalja u koju se zaljubite već na prvi pogled i stalno se vraćate opet i iznova. A to često i radim sa mnogim zemljama. Prešlo mi u naviku.
I Just Looove Iran.
Za više fotografija i drugih lokacija možete posjetiti @marinas_marinasss 😘😘😘
Ako imate kakvih pitanja u vezi vašeg budućeg putovanja u Iran, tu sam za vas.
